VUTRA MALO SUTRA (Savo Škobić), u zbirci pozorišnih predstava za odrasle "Vutra malo sutra"

Lica:

- GАNE, student brucoš, klošar;

- MАRIJА, srednjoškolka;

- JАNА, student brucoš, mamina princeza;

- NАRKOS, obični.

1. Pojava

GАNE i MАRIJА

(GАNE i MАRIJА sjede na klupi u parku, on svira gitaru i zajedno pjevaju «Šošanu»)

MАRIJА (kad prestanu pjevati): Bravo, Gane, super si. Da sam malo starija sad bih te    poljubila, na časnu riječ. Ta pjesma je divna.

GАNE: Uz tu su se pjesmu mnogi matorci skontali, naravno, kad su bili mladi. А što se tiče poljupca, nema nikakvih problema. Nema frke. Evo, ako hoćeš, ja ću           napustiti fakultet i opet upisati srednju školu. Po treći put.

MАRIJА: Kako, po treći put?

GАNE: Lijepo, zbog neke guskice, kao šato si ti, nakon završene jedne srednje škole, ja   sam upisao još jednu srednju školu. Tako da sada imam dvije srednjoškolske       diplome.

MАRIJА: А ona? Šta sa njom bi?

GАNE: Udala se za šofera hladnjače.

MАRIJА (sažaljivo): Jao, baš mi te je žao.

GАNE: Što mene žališ, nisam se ja udao za šofera. Žali nju ili, još bolje, njega žali.

MАRIJА: Zašto njega?

GАNE: Zato, brate dragi, što se navukao na nju k′o na vutru.

MАRIJА: А, sestro draga, šta ti je to vutra?

GАNE: Ne znaš?! Ne mogu da vjerujem da ima neko ko ne zna šta je to vutra! Da li       stvarno ne znaš ili me malo šetaš zonom sumraka?!

MАRIJА: Ne znam, stvarno ne znam. Mislim, znam šta je to zona sumraka i šta je vatra,          ali šta je vutra, to stvarno ne znam, majke mi.

GАNE: Vutra na šatrovačkom znači travu, je l′ kontaš? Travu, drogu, džoint, šit,   marihuanu... Da nastavim?

MАRIJА: Ne moraš. А šta je to šatrovački?

GАNE (iznervirano): Ej, znaš šta mala, ti ili si sada stigla sa neke planete u fazonu          razmjene studenata sa nižim stupnjem inteligencije ili te starci drže u kavezu, pa         si kao svaka dobra ptičica noćas malo izletjela u slobodu. Šta je od to troje?

MАRIJА: Koje troje, to je dvoje?

GАNE: Kako dvoje?... (računa na prste) ... Dobro dvoje. Koje je?

MАRIJА: Ni jedno. Ja jednostavno ne kužim, nego gledam, ne kontam nego shvatam i   nisam glupa guskica mego odlična učenica, maturant.

GАNE: Gimnazije?!

MАRIJА: Gimnazije.

GАNE: Ja ti škole!

MАRIJА: Šta je, šta joj fali?

GАNE: Ne fali joj, brate dragi, ništa, čak ima i viška!

MАRIJА: Viška?

GАNE: Jeste, viška, Šta je, šta me gledaš? Ima viška predmeta.

MАRIJА: Meni baš ne izgleda da je višak. Imam osječaj da je taman po mjeri čovjeka,    mislim učenika.

GАNE: Znam ja, brate dragi, vas gimnazijalce, znam.

MАRIJА: Šta to ti, sestro draga, znaš o nama gimnazijalcima, baš me interesuje?!

GАNE: Nisam ti ja sestra!

MАRIJА: Nisam ni ja tebi brat, pa me tako oslovljavaš.

GАNE: Vi gimnazijalci, brat... sestro draga... Ma, nisi mi ti ni sestra. Eto, sad sam          zaboravio šta sam htjeo kazati.

MАRIJА: Htio.

GАNE: Šta, htio?

MАRIJА: Kaže se htio a ne htjeo.

GАNE (sjeti se): E, sjetio sam se! Vi gimnazijalci a i ostali đaci, se muvate ovuda po       parkiću i duvate.

MАRIJА: Šta duvamo? Balone, u vatru, šta li?

GАNE: Ne vatru, nego vutru! Drogirate se!

MАRIJА: To mi nije poznato. Mislim da si ti to nešto ružno sanjao.

GАNE: Na časnu riječ, vidio sam svojim očima!

MАRIJА: Pa kad se ne može gledati tuđim očima. А šta si vidio?

GАNE: Vidio sam klince kako to rade, duvaju. Duvaju toliko puno da se plavičasti dim spustio sasvim nisko i gust k′o kajmak.

2. Pojava

JАNА i pređašnji, potom NАRKOS

JАNА (ulijeće uzbuđena): Tu ste, jedva sam vas našla! Marija, tebe traži ćale, eno ga      kod semafora, a ti Gane, govori: zašto nisi došao danas na predavanja?

MАRIJА: Ćale?! Šta će to biti da me on traži? Moram da idem... (krene, pa se vrati i      poljubi Ganeta u obraz) ... Ćao Gane, ćao Jano!

GАNE: Vozdra, Markić! ... (pogleda u Janu) ... Ma, ko šiša predavanja. Sve mi je, Janči           dodijalo. Sve!

JАNА: I ja sam bila mamina princeza i ne znam šta mi bi!

GАNE: Ne znaš šta ti bi... (pokaže glavom na Narkosa koji ulazi)... Eno, to ti bi!

JАNА (smješka se): Nije, valjda, da tako izgledam?

GАNE: Ne izgledaš još, ali ćeš za koji mjesec biti i gora od njega!

JАNА (nježno ga pomiluje po licu): Neću, Gane, ne brini se. Skinula sam se sa svega.

GАNE (sa nepovjerenjem): Tako lako, odjednom?

JАNА: Nije bilo ni lako ni odjednom. Ti si mi mnogo pomogao i hvala ti.

GАNE: Ja? Kako?

JАNА: Svojom ljubavlju, Gane. Ulio si mi neophodno samopouzdanje i otvorio si mi     oči. Lijepo sam mogla vidjeti sebe za par mjeseci i rekla sam NE! Hvala ti za sve!         Sad sam opet mamina princeza.

GАNE (ganut i srećan): Znao sam ja da si ti jaka. Jaka si k′o... k′o... k′o slon. K′o tri        slona. Na časnu riječ!

NАRKOS (bojažljivo im prilazi): Vozdra vas dvoje, baš ste mi kul, stvarno.

GАNE: Hvala ti, Narkose, ali sada su nam tvoji komplimenti i tvoje društvo najmanje     potrebni.

NАRKOS (Jani): Kažeš da si se skinula sa svega? Skroz?!... Ne postoji skroz... To je      samo privid. Jednom narkos, uvijek narkos!

JАNА: Griješiš, prijatelju! Više se nikada neću vratiti u te glupe vode. Nikada!

NАRKOS (Jani): Imaš li, Jano, jedan džoint, samo da se malo popravim, molim te.        Moram uzeti bar vutru.

GАNE (krene da ga bije): Treba ti vutra!? Vutra malo sutra!... Daću ti ja vutra, samo      ako nam još jedanput priđeš!

3. Pojava

MАRIJА i pređašnji

MАRIJА (ulazi noseći vijest): Ej, raja! Nećete mi vjerovati zašto me je stari tražio.           Neko mu je rekao da se ovdje u parkiću drogiramo i svašta nešto, pa se jadan     prepao. Možete misliti!

JАNА: Svašta, ko bi to rekao za čika Nikolu?! Ja sam mislila da on tebi vjeruje.

GАNE: I Аvelj je vjerovao Kainu!

MАRIJА (sa smješkom): Baš si bezobrazan!

4. Pojava

                   MOMCI, DJEVOJKE i pređašnji

Gane uzme gitaru i počne pjevati, njih dvije prihvate pjesmu, držeći ga svaka ispod jedne ruke naslonivši glavu na njegovo rame. Za to vrijeme ulaze momci i djevojke. Njih četvoro stavljaju nosače i na njih razvlače bijelo platno ravno prema publici, a malo iza klupe gdje je ono troje. Sa strana bijelog platna stave po jedno tamno platno na kojem se ne vide sjenke. Iza svega toga stave reflektor sa narandžastim filterom koji osvijetli narandžasto ono bijelo platno.

GАNE (kada završi pjesmu): Šta ovi rade?

JАNА: To naši srednjoškolci pripremaju jedan performans za takmičenje.

GАNE: Šta ti je to pref... prems... ma to?

MАRIJА: Znam ja, to smo baš juče učili... Performans je engleska riječ koja znači           predstava, predstavljanje ili izvedba.

GАNE: Je l'?! А šta predstavljaju i kome predstavljaju?

JАNА: Ma to ti je moderna slobodna scenska umjetnost, nešto kao povezivanje bodi       arta, hepeninga i slično, shvataš?

GАNE: Kontam.

MАRIJА (radosno): I to ćemo sada da gledamo?... Supeeeer!

JАNА: Da.! ... (Ganetu)... Dio toga sam i ja. Ja im dajem najavu, a ti, Gane, molim te,   napravi nekoliko tuševa na gitari, može?

MАRIJА: Ma kakav on i gitara, zna samo dva-tri dura i jedan mol. Otkad ga znam pjeva           samo ovu praistorijsku „Šošanu“!

GАNE: Jok ti znaš! ...(odsvira kratak tuš, pa pogleda u Janu)... Ovako?

JАNА (Pogleda po prisutnima, koji su posjedali po travi ispred „ekrana“ i zvaničnim      glasom): Dame i gospodo ...(tuš)... Lejdis end džentlmen! ...(tuš)... Frst prodakšn       Srednjoškolac vam predstavlja igru sijenki „Horor smrti“! ...(tuš)... Ovo je naš        svojevrsni prilog borbi protiv treće dimenzije. Čovjek ima dva oka, dvije ruke, dvije noge i šta mu fali? Šta će mu treća dimenzija, dosta su mu dvije. Ovo je         horor nad hororima. Upozoravamo one koji imaju slabo srce, da ovaj svojevrsni      igrokaz, gledaju samo sa jednim okom za svaki slučaj... Nekome kucne poslednji     čas a nekome, bogami i predposlednji... Dakle noć je i nervozni šetač pod    uličnom svjetiljkom čeka nekoga koga najvjerovatnije dočekati neće!...

U nastavku, u tišini, svi gledaju u ekran gdje se odvija radnja najavljenog igrokaza      sa sjenkama: Šetač, puši i nervozno pogleda na sat, krećući se s kraja na kraj ekrana. S leđa mu prilazi razbojnik sa podignutom kragnom kaputa i prevelikim nožem udara u leđa šetača koji teatralno i dugo pada. Razbojnik u brzini i u nekoliko navrata dolazi do njega i pljačka ga, uzevši mu novčanik, jednu, pa drugu cipelu, džepni sat (pateći se oko otkopčavanja lanca i sl.), a na kraju, dok se vraća po šešir čuje se zvuk policijske sirene (vjerovatno sa nekog mobitela). Razbojnik bježi a ulijeću dva bolničara i iznose na nosilima Šetača. Ekran se zatamni. Prisutni, koji su tokom predstave zvučno pratili radnju sada aplaudiraju. Za par trenutaka ekran se osvijetli plavom bojom i sjenke nam dočaravaju da je to bolnica: Na operacionom stolu leži šetač, tu je nosač sa infuzijom, hirurg i sestra, koja mu pomaže da navuče rukavice i da stavi masku. Operacija počinje. U toku operacije pacijent se budi 2-3 puta i na hirurgovo: „Sestro, anestezija!“, ona ga „lupi“ velikim kuharskim batom za meso u glavu. Prvo mu testerom „odreže ruku“ (na kratkoj i tankoj letvi zimska rukavica), zatim mu velikim nožem i satarom „otvara“ utrobu i iz nje vadi razne stvari: makaze, kliješta, stolnu tv-antenu, flašu (otvori i otpije malo), zavoj dogačak sa nekoliko čvorova (kao crijeva) i sl. Na kraju izvadi stari veliki budilnik, navije ga da radi i kada ovaj zazvoni, brzo ga vraća u utrobu pacijnta, a zatim trpa i sve ostalo, čak mu i „ruku“ nekako uglavi. Prevelikom iglom i koncem kao kanap ga šije, potom čestita sestri, budi pacijenta, i sretni sesve troje grle i ljube. Ekran se zatamni. Prisutni gromoglasno aplaudiraju i puštaju moderne krike oduševljenja.

Dok oni sklanjaju rekvizite i scenografiju, publika se lagano razilazi. Jana uzima jednu od kutija i odlazi sa njima. Gagi uzima gitaru i počinje da pjeva „Šošanu“

MАRIJА (zaustavi ga uhvativši žice i vrat gitare): Znaš li, matere ti, išta drugo osim te   Šošane?

GАNE: Znam! ...(malo se udalji od nje i zapjeva refren)... Ej, Šoša, Šošana...

MАRIJА (pojuri ga, a on zbriše): Stani!... Stani da te udarim! ... (odjuri za njim).

Z a v j e s a