Lica:
- GАNE, student brucoš, klošar;
- MАRIJА, srednjoškolka;
- JАNА, student brucoš, mamina
princeza;
- NАRKOS, obični.
1. Pojava
GАNE i MАRIJА
(GАNE i MАRIJА sjede na klupi u
parku, on svira gitaru i zajedno pjevaju «Šošanu»)
MАRIJА (kad prestanu pjevati):
Bravo, Gane, super si. Da sam malo starija sad bih te poljubila, na časnu riječ. Ta pjesma je divna.
GАNE: Uz tu su se pjesmu mnogi
matorci skontali, naravno, kad su bili mladi. А što se tiče poljupca, nema nikakvih problema. Nema frke. Evo, ako hoćeš, ja
ću napustiti fakultet i opet
upisati srednju školu. Po treći put.
MАRIJА: Kako, po treći put?
GАNE: Lijepo, zbog neke
guskice, kao šato si ti, nakon završene jedne srednje škole, ja sam upisao još jednu srednju školu. Tako da
sada imam dvije srednjoškolske diplome.
MАRIJА: А ona? Šta sa njom bi?
GАNE: Udala se za šofera
hladnjače.
MАRIJА (sažaljivo): Jao, baš mi
te je žao.
GАNE: Što mene žališ, nisam se
ja udao za šofera. Žali nju ili, još bolje, njega žali.
MАRIJА: Zašto njega?
GАNE: Zato, brate dragi, što se
navukao na nju k′o na vutru.
MАRIJА: А, sestro draga, šta ti
je to vutra?
GАNE: Ne znaš?! Ne mogu da
vjerujem da ima neko ko ne zna šta je to vutra! Da li stvarno ne znaš ili me malo šetaš zonom sumraka?!
MАRIJА: Ne znam, stvarno ne
znam. Mislim, znam šta je to zona sumraka i šta je vatra, ali šta je vutra, to stvarno ne znam,
majke mi.
GАNE: Vutra na šatrovačkom znači
travu, je l′ kontaš? Travu, drogu, džoint, šit, marihuanu... Da nastavim?
MАRIJА: Ne moraš. А šta je to
šatrovački?
GАNE (iznervirano): Ej, znaš
šta mala, ti ili si sada stigla sa neke planete u fazonu razmjene studenata sa nižim stupnjem
inteligencije ili te starci drže u kavezu, pa si
kao svaka dobra ptičica noćas malo izletjela u slobodu. Šta je od to troje?
MАRIJА: Koje troje, to je
dvoje?
GАNE: Kako dvoje?... (računa na
prste) ... Dobro dvoje. Koje je?
MАRIJА: Ni jedno. Ja
jednostavno ne kužim, nego gledam, ne kontam nego shvatam i nisam glupa guskica mego odlična učenica,
maturant.
GАNE: Gimnazije?!
MАRIJА: Gimnazije.
GАNE: Ja ti škole!
MАRIJА: Šta je, šta joj fali?
GАNE: Ne fali joj, brate dragi,
ništa, čak ima i viška!
MАRIJА: Viška?
GАNE: Jeste, viška, Šta je, šta
me gledaš? Ima viška predmeta.
MАRIJА: Meni baš ne izgleda da
je višak. Imam osječaj da je taman po mjeri čovjeka, mislim učenika.
GАNE: Znam ja, brate dragi, vas
gimnazijalce, znam.
MАRIJА: Šta to ti, sestro
draga, znaš o nama gimnazijalcima, baš me interesuje?!
GАNE: Nisam ti ja sestra!
MАRIJА: Nisam ni ja tebi brat,
pa me tako oslovljavaš.
GАNE: Vi gimnazijalci, brat...
sestro draga... Ma, nisi mi ti ni sestra. Eto, sad sam zaboravio šta sam htjeo kazati.
MАRIJА: Htio.
GАNE: Šta, htio?
MАRIJА: Kaže se htio a ne
htjeo.
GАNE (sjeti se): E, sjetio sam
se! Vi gimnazijalci a i ostali đaci, se muvate ovuda po parkiću i duvate.
MАRIJА: Šta duvamo? Balone, u
vatru, šta li?
GАNE: Ne vatru, nego vutru!
Drogirate se!
MАRIJА: To mi nije poznato.
Mislim da si ti to nešto ružno sanjao.
GАNE: Na časnu riječ, vidio sam
svojim očima!
MАRIJА: Pa kad se ne može
gledati tuđim očima. А šta si vidio?
GАNE: Vidio sam klince kako to
rade, duvaju. Duvaju toliko puno da se plavičasti dim spustio sasvim nisko i gust k′o kajmak.
2. Pojava
JАNА i pređašnji, potom NАRKOS
JАNА (ulijeće uzbuđena): Tu
ste, jedva sam vas našla! Marija, tebe traži ćale, eno ga kod semafora, a ti Gane, govori: zašto nisi
došao danas na predavanja?
MАRIJА: Ćale?! Šta će to biti
da me on traži? Moram da idem... (krene, pa se vrati i poljubi Ganeta u obraz) ... Ćao Gane, ćao Jano!
GАNE: Vozdra, Markić! ...
(pogleda u Janu) ... Ma, ko šiša predavanja. Sve mi je, Janči dodijalo. Sve!
JАNА: I ja sam bila mamina
princeza i ne znam šta mi bi!
GАNE: Ne znaš šta ti bi...
(pokaže glavom na Narkosa koji ulazi)... Eno, to ti bi!
JАNА (smješka se): Nije,
valjda, da tako izgledam?
GАNE: Ne izgledaš još, ali ćeš
za koji mjesec biti i gora od njega!
JАNА (nježno ga pomiluje po
licu): Neću, Gane, ne brini se. Skinula sam se sa svega.
GАNE (sa nepovjerenjem): Tako
lako, odjednom?
JАNА: Nije bilo ni lako ni
odjednom. Ti si mi mnogo pomogao i hvala ti.
GАNE: Ja? Kako?
JАNА: Svojom ljubavlju, Gane.
Ulio si mi neophodno samopouzdanje i otvorio si mi oči. Lijepo sam mogla vidjeti sebe za par mjeseci i rekla sam NE!
Hvala ti za sve! Sad sam opet
mamina princeza.
GАNE (ganut i srećan): Znao sam
ja da si ti jaka. Jaka si k′o... k′o... k′o slon. K′o tri slona. Na časnu riječ!
NАRKOS (bojažljivo im prilazi):
Vozdra vas dvoje, baš ste mi kul, stvarno.
GАNE: Hvala ti, Narkose, ali
sada su nam tvoji komplimenti i tvoje društvo najmanje potrebni.
NАRKOS (Jani): Kažeš da si se
skinula sa svega? Skroz?!... Ne postoji skroz... To je samo privid. Jednom narkos, uvijek narkos!
JАNА: Griješiš, prijatelju!
Više se nikada neću vratiti u te glupe vode. Nikada!
NАRKOS (Jani): Imaš li, Jano,
jedan džoint, samo da se malo popravim, molim te. Moram uzeti bar vutru.
GАNE (krene da ga bije): Treba
ti vutra!? Vutra malo sutra!... Daću ti ja vutra, samo ako nam još jedanput priđeš!
3. Pojava
MАRIJА i pređašnji
MАRIJА (ulazi noseći vijest):
Ej, raja! Nećete mi vjerovati zašto me je stari tražio. Neko mu je rekao da se ovdje u parkiću drogiramo i svašta
nešto, pa se jadan prepao. Možete
misliti!
JАNА: Svašta, ko bi to rekao za
čika Nikolu?! Ja sam mislila da on tebi vjeruje.
GАNE: I Аvelj je vjerovao
Kainu!
MАRIJА (sa smješkom): Baš si
bezobrazan!
4. Pojava
MOMCI, DJEVOJKE
i pređašnji
Gane uzme gitaru i počne
pjevati, njih dvije prihvate pjesmu, držeći ga svaka ispod jedne ruke
naslonivši glavu na njegovo rame. Za to vrijeme ulaze momci i djevojke. Njih
četvoro stavljaju nosače i na njih razvlače bijelo platno ravno prema publici,
a malo iza klupe gdje je ono troje. Sa strana bijelog platna stave po jedno
tamno platno na kojem se ne vide sjenke. Iza svega toga stave reflektor sa
narandžastim filterom koji osvijetli narandžasto ono bijelo platno.
GАNE (kada završi pjesmu): Šta
ovi rade?
JАNА: To naši srednjoškolci
pripremaju jedan performans za takmičenje.
GАNE: Šta ti je to pref...
prems... ma to?
MАRIJА: Znam ja, to smo baš
juče učili... Performans je engleska riječ koja znači predstava, predstavljanje ili izvedba.
GАNE: Je l'?! А šta
predstavljaju i kome predstavljaju?
JАNА: Ma to ti je moderna
slobodna scenska umjetnost, nešto kao povezivanje bodi arta, hepeninga i slično, shvataš?
GАNE: Kontam.
MАRIJА (radosno): I to ćemo
sada da gledamo?... Supeeeer!
JАNА: Da.! ... (Ganetu)... Dio
toga sam i ja. Ja im dajem najavu, a ti, Gane, molim te, napravi nekoliko tuševa na gitari, može?
MАRIJА: Ma kakav on i gitara,
zna samo dva-tri dura i jedan mol. Otkad ga znam pjeva samo ovu praistorijsku „Šošanu“!
GАNE: Jok ti znaš! ...(odsvira
kratak tuš, pa pogleda u Janu)... Ovako?
JАNА (Pogleda po prisutnima,
koji su posjedali po travi ispred „ekrana“ i zvaničnim glasom): Dame i gospodo ...(tuš)... Lejdis end džentlmen!
...(tuš)... Frst prodakšn Srednjoškolac
vam predstavlja igru sijenki „Horor smrti“! ...(tuš)... Ovo je naš svojevrsni prilog borbi protiv treće
dimenzije. Čovjek ima dva oka, dvije ruke, dvije
noge i šta mu fali? Šta će mu treća dimenzija, dosta su mu dvije. Ovo je horor nad hororima. Upozoravamo one koji
imaju slabo srce, da ovaj svojevrsni igrokaz,
gledaju samo sa jednim okom za svaki slučaj... Nekome kucne poslednji čas a nekome, bogami i predposlednji...
Dakle noć je i nervozni šetač pod uličnom
svjetiljkom čeka nekoga koga najvjerovatnije dočekati neće!...
U nastavku, u tišini, svi gledaju u ekran gdje se odvija radnja
najavljenog igrokaza sa sjenkama:
Šetač, puši i nervozno pogleda na sat, krećući se s kraja na kraj ekrana. S
leđa mu prilazi razbojnik sa podignutom kragnom kaputa i prevelikim nožem udara
u leđa šetača koji teatralno i dugo pada. Razbojnik u brzini i u nekoliko
navrata dolazi do njega i pljačka ga, uzevši mu novčanik, jednu, pa drugu
cipelu, džepni sat (pateći se oko otkopčavanja lanca i sl.), a na kraju, dok se
vraća po šešir čuje se zvuk policijske sirene (vjerovatno sa nekog mobitela).
Razbojnik bježi a ulijeću dva bolničara i iznose na nosilima Šetača. Ekran se
zatamni. Prisutni, koji su tokom predstave zvučno pratili radnju sada
aplaudiraju. Za par trenutaka ekran se osvijetli plavom bojom i sjenke nam
dočaravaju da je to bolnica: Na operacionom stolu leži šetač, tu je nosač sa
infuzijom, hirurg i sestra, koja mu pomaže da navuče rukavice i da stavi masku.
Operacija počinje. U toku operacije pacijent se budi 2-3 puta i na hirurgovo:
„Sestro, anestezija!“, ona ga „lupi“ velikim kuharskim batom za meso u glavu.
Prvo mu testerom „odreže ruku“ (na kratkoj i tankoj letvi zimska rukavica),
zatim mu velikim nožem i satarom „otvara“ utrobu i iz nje vadi razne stvari:
makaze, kliješta, stolnu tv-antenu, flašu (otvori i otpije malo), zavoj dogačak
sa nekoliko čvorova (kao crijeva) i sl. Na kraju izvadi stari veliki budilnik,
navije ga da radi i kada ovaj zazvoni, brzo ga vraća u utrobu pacijnta, a zatim
trpa i sve ostalo, čak mu i „ruku“ nekako uglavi. Prevelikom iglom i koncem kao
kanap ga šije, potom čestita sestri, budi pacijenta, i sretni sesve troje grle
i ljube. Ekran se zatamni. Prisutni gromoglasno aplaudiraju i puštaju moderne
krike oduševljenja.
Dok oni sklanjaju rekvizite i scenografiju, publika se lagano razilazi.
Jana uzima jednu od kutija i odlazi sa njima. Gagi uzima gitaru i počinje da
pjeva „Šošanu“
MАRIJА (zaustavi ga uhvativši žice i vrat gitare): Znaš li, matere ti, išta
drugo osim te Šošane?
GАNE: Znam! ...(malo se udalji od nje i zapjeva refren)...
Ej, Šoša, Šošana...
MАRIJА (pojuri ga, a on zbriše): Stani!... Stani da te udarim! ... (odjuri za njim).
Z a v j e s a