Lica:
- PERO,
kondukter,
- MERIMA,
njegova djevojka, student,
- LALA,
komšija,
- GUNĐALO,
komšija,
- DIK
AMERIKANAC, komšija,
- SUZI,
njegova supruga,
- DIREKTOR,
GSP-a,
- CIGANKA,
gatara,
-SLUŽBENICA.
Vrijeme
i mjesto radnje:
Mali gradić u
Bosni, u vrijeme socijalizma.
Ambijent
po slikama:
1. slika: Park
sa uličnom svjetiljkom,
2. slika: Stan
Dik Amerikanca,
3. slika:
Autobus međugradski,
4. slika:
Lift,
5. slika:
Kafić,
6. slika:
Park,
7. slika:
Kancelarija Direktora GSP,
8. slika: Stan
Dik Amerikanca,
9. slika:
Perin stan.
P
R V A S L I K A:
Snježna
noć. Pod romantičnom svjetiljkom čeka Petar. Nervozan je, cupka i sve češće
pogleda u sat. Osvrće se u suprotnom pravcu, nego što će doći Merima. Negdje se
ljudi vesele u svom stanu.
1. Pojava:
PERO, potom MERIMA
PERO (pjevuši): Sitnije, Pero, sitnije, sad ti
je najhladnije. Sitnije, Pero, sitnije ponašaj se najhrabrije... E, moj, Petre Petroviću Pero! Što te mati na
Balkanu rodi pa se sad smrzavaš, umjesto
da te lijepo rodila u toploj i pretoploj Africi? Kad već riljaš ko crnac, mogao bi i da se griješ kao
crnac. Lijepo se sunčaš pa pocrniš... (sinu
mu ideja)... Pa tek mi je sad
jasno što su crnci crni. Ali me nešto drugo brine. Zašto se u narodu kaže: Nadrljo sam ko žuti, kad su
Afrikanci crni. Kad si ti vidio da je neki Kinez
ili Japanac nadrljao? Naravno, sem onih u Hirošimi i Nagasakiju. E, oni su ga stvarno nadrljali... (pjeva)... Sitnije, Pero, sitnije, poigraj živahnije. Sitnije, Pero,
sitnije, doći će najhitrije... (prestane pjevati)... E, moj, Pero! Jest,
doći će, nije nego, malo cvrc. Evo ne
kasni ni sat vremena. Ih, bre, Merima, kakva si mi ti to prilika?! Te tvoje dramske probe će me otjerati
u invalidska kolica. Noge više i ne osjećam. Možda
sam i ja malo poranio. To zbog toga što joj nosim radosnu vijest... (ponosno)
... Dobio sam stan! Moj stan, vlastiti! Sada će se, valjda, udati za mene!? .. (ona dolazi sa strane u veselom društvu)... Merima, dušo moja!
MERIMA (zaneseno): O, Omere moj, jagodo moja
napaćena!
PERO (ljutito): Kako, bre, možeš uporno tako.?
Nisam ti ja nikakav Omer, nego Pero. Petar
Petrović Pero.
MERIMA: Pa ti
Pero uvijek sve uprskaš. Pogledaj, molim te, kako je divna, romantična noć. Snijeg pada a nas dvoje zaljubljenih pod
noćnom svjetiljkom.
PERO: Ja bih
radije da je topao ljetni dan i da stojim pod dnevnom svjetiljkom. Sav sam ti promrzo.
MERIMA: I
umjersto da ljudi kažu: Eno ih zaljubljeni Omer i Merima, oni će reći: Ma kako samo taj smotani kondukter Pero ulovi
onako dobru mačku?
PERO: Ko je
koga ulovio? Ko? Hajde priznaj?!
MERIMA: Ma, ne
kažem ja ništa. Tako će samo narod govoriti.
PERO: Samo
narod, a? I niko više, jelda? Ono malo Kin eza i niko više. Pa samo narod i zna govoriti, ne znaju ni biljke ni
marva govoriti. Samo narod.
MERIMA: Tako
si mi dražestan bio kad mi nisi htio u
autobusu kartu naplaćivati. Eto, to mi
se kod tebe najviše dopadalo. To i ti tvoji neodoljivi brčići.
PERO (važno gladi “Hitlerovske” brčiće): Pa
dobro sad, ne moraš mi laskati. To mi neće noge
raskraviti. I nije važno šta narod
priča. Kažu ljudi: Pas laje, karavana prolazi.
MERIMA: Jeste,
ali narod kaže još i: Što se priča il je bilo ili će biti.
PERO: Pusti sad
to. Pogledaj u mjesec i spremi svoje lijepo srce na jedno prijatno iznenađenje.
MERIMA: Koji
crni mjesec? Vidiš da snijeg pada?!
PERO: Veje,
dušo, veje. NJežnim pahuljicama zasipa dvoje, ovog trenutka, najsretnijih živih bića na zemaljskoj kugli.
MERIMA: Ih,
što si veseo, kao da si dobio na šteli silnu lovu, pa me sad vodiš na deset sa lukom?
PERO: Ne,
nešto još ljepše. Pogledaj.
MERIMA: Joj,
ti si Mića Orlović Minimaks. A ja ko na kvizu. Imam
li pravo na kviska.
PERO: Nisam ti
ja ni Orlović ni Minimaks. Ja ti, dušo, više nisam podstanar. Više ne.
MERIMA (iznenađeno): Šta? Izbacio te Stevo
Secikesa? Prvo te je oderao za kiriju, a sada, kad
je zima, hajd napolje.
PERO: Dušo, da
ti objasnim...
MERIMA: ...
Nemaš ti meni šta objašnjavati. Sad mi je jasno što si danas tako dobar prema meni, nježan, romantičan. Znaš dobro
da ti moj Ibraga ne bi iznajmio sobu sve
i da je ima, a od moje udaje, pod ovakvim uslovima, nema ništa.
PERO: Pa ja i
imam namjeru da te večeras isprosim. Otićemo odmah do tvog tatice.
MERIMA: E,
malo mic, da prostiš. Lijepo sam ti rekla: Nađi stan pa me ženi. Nikakve podstanarske sobe a kamo li kod mog Ibrage.
PERO: Ćuj,
Merimice, kako se neko veseli u svom toplom stanu. U vlastitom toplom stanu piju, meze i pjevaju, a dječica se
jure gologuza po sobama.
MERIMA: Čujem,
Pero, čujem. Kad bi samo ti mogao čuti moje srce kako čezne za toplim domom. Ja bih kuhala ručak, a ti tucao
orahe za kolače.
PERO: Baklave.
MERIMA: I
baklave i tuhafije.
PERO: (Vadi ključeve iz džepa): Zatvori oči i
poželi to još jednom... (ona to učini, a
on joj maše ključevima pred
nosom)... Sada ih otvori.
MERIMA (prvo se jako obraduje, a potom razočarano
rastuži): To ti sigurno Žika
učitelj dao ključeve od stana,
dok je on kod one svoje, a?
PERO: Ne,
draga drugarice, ne! Odlukom zbora radnih ljudi Gradskog saobraćajnog preduzeća “NNNT” ili što znači “Nikada
nikome nije tijesno” a OOUR-a “Sredina naprijed”
, VKV kondukter Petar Petrović Pero postao je stanarom sa stanarskim pravom dvosobnog stana sa parnim
grijanjem u novogradnji.
MERIMA: Pero,
da li je to istina? Perice moj najdaži?!
PERO: Da,
drugarice, uskoro Petrović, da! Idemo odmah da pogledamo naše ljubavno
gnijezdo. Je li važi?
MERIMA: Važi,
Pero, važi!
****************************************************************Oni odoše, a u muzičkom intermecu se scena lagano mijenja u drugi
ambijen. To je sada soba za dnevni boravak Perinihbudućih komšija. Pjesma i
veselje iz predhodne scene se sada sasvim pojača.
****************************************************************
D R U G A S L I K A
U
stanu su: domaćini Dimitrije, zvani Dik Amerikanac, i njegova supruga
Stojadinka, zvana Suzi, te komšije Lala i majstor Gunđalo. Okolo se jure
dvoje-troje djece.
1. Pojava
DIK, SUZI,
LALA i GUNĐALO
DIK (kad
završe “Jesenje lišće”): Jes, maj
frends, jes. Svoja zemljica - svoja slobodica. Niko
se, niko i nevad ne može tako hepi osjećati, kao što to može čovjek u svojoj domovini i u svom viliđu. Hajmo popiti po
još koji drink za naš hepi kambek!... Živjeli! Ta divna riječ - živjeli.
SUZI: Služite se, dragi gosti, samo se
služite. Zamezite.
DIK: Kamen, samo jedite. E, ovo, vidite
ovo vam je pečenica od pravog pravcatog američkog
bufala. Probajte.
GUNĐALO: Pa zar Bufalo Bil nije davno
ubijen?
LALA: Ta, mante, komšija Gunđalo.
Nemojte da se jedite. Ne zovu vas badava majstor Gunđalo. Što niste, lepo, kao ja na primerice, ladni. Evo, ja sam
zdravo srećan što su nam komšije opet
komšije, to jest Što su ponovo sa nama da lepo divanimo, je l tako?
GUNĐALO: Ma ne gunđam ja. Ja samo kažem
što mislim, a u mojim godinama i u
mojim uslovima i lumbago je
razlog za nervozu.
DIK: O kej! O kej. No problems. Hajmo
svi drink. Suzi, smiri tu čeljad dok nisam dograbio
kakvu sohu!
DIK (djeci):
Hajmo djeco da slipite, jerbo vam se dedi nadrinkovao.
LALA: A da znate, komšija Dimitrije, to
jest gosn Dik, kako sam ja napravio zdravo lepe švargle. Znate, tu vam je najvažnije...
GUNĐALO: ... Dosta, Lalo, života ti. Ti
i tvoje švargle ste mi već na vrh glave. Šta ima tu švargla da se sprema? Odeš, fino, u mesnicu, pa kupiš ko
čovjek.
DIK: Svagla? Šta to beše svagla?
LALA: Ne, gosn Dik, svagla - švargla. To
i kad izgovarate morate izgovarati sa divljenjem,
punim ustima. Ovako, vidite, švaarglaaa. A tu vam je, znate kumst samo u tome kada, kako i koliko čega spremiti.
Ne, to vam ne može napraviti bilo ko.
GUNĐALO: E, Lalo, Lalo, kud ti ćaća ne
pogibe na Sremskom frontu.
LALA: Što?
GUNĐALO: Pa ne bih sada tebe gledao,
nego bih popio, brate, lijepo i
pjevao. Treba pjevati i piti. Piti
i pjevati.
LALA: Znam, komšija Gunđalo, znam. Treba
ića i pića ali i divana. Da nema divana ne bi ni
nas bilo. Treba sjesti, jesti, piti i divaniti, onako polako, fičok po fičok i
eto zora već svieće.
DIK: Jes, jes! Treba drink. Viski je old
i vrlo fajn. Živjeli!
GUNĐALO: Lako je vama, Lalo, divaniti do
zore, kad ujutro ne kucate karticu. Meni valja poraniti,
gurat se u autobusu, u samoposluzi,
u menzi... Uvijek se neko negdje gura.
DIK: Izi, frends, izi. Život nije tako
blek kao što ti vidiš. Ima tu i bjutiful stvari i to vrlo mač...
GUNĐALO: Kakav mač? Ko je sad pomenuo
mač? Ni čakiju, bolan, nismo pominjali, a kamo
li mač.
SUZI: To vam, komšija, vrlo mač, znači
veri mnogo, razumiješ?
GUNĐALO (čuje se zvono nz vratim i Suzi izlazi): Ne razumijem. Ja ništa ne
razumijem. Hajd, živjeli.
2. Pojava
DIK, GUNĐALO, LALA
LALA: Kako bre, gosn Gunđalo da ne
razumete? Veri mač vam znači furtum
mlogo. Nije lako ni gospodin
Diku, tolike godine u toj Ameriki, među tim svim silnim Amerikancima, koji ić ne divane naš jezik, pa morate priznati,
mora se malo i zaboraviti.
GUNĐALO: Ništa ja ne kažem, zaboravi se,
zaboravi. Eto, na primjer, i ja sam zaboravio onu “Paklarevo, selo moje” a nekada sam bio prvi glas u Mudrikama.
DIK: Mudrike, Vlašić, sve su to bila
bjutiful sjećanja. Divna, divna. Old planina ta planina i tako bjutiful i tako big. Moji
mi tamo nisu vjerovali. Kažem im ja da je taj Vlašić pun vode, studene vode, dušu da ti sledi u sred ljeta, a oni
se smiju. Krejzi men taj Amerikanac,
sasvim krejzi. On vjeruje samo u ono šta vidi ili osjeti.
GUNĐALO: Pa i ja sam takav, a ipak nisam
Amerikanac.
3. Pojava
PERO,
MERIMA,
SUZI i pređašnji
SUZI: Dik, help mi. Neki ljudi traže
nešto, a ja ih nating ne razumijem.
DIK (ustaje
nadmeno): O kej men. Vot ju vont?
PERO: Molim?
DIK: Hu iz it?
PERO: Iz it,
ovaj, je l ja?
DIK: Jes ju, vot ju vont?
PERO: Opet on
vont. Ja vont da govorim sa mister domaćinom.
DIK: Aj em. Tel mi, vot ju vont?
PERO: Ih, što
je zapeo sa tim vontanjem, pobogu brate. Kako da govorim kada te ne razumijem. Ništa te, brate ne
razumijem.
DIK: Du ju vont drink?
PERO: E, to
drink, to razumijem... (Merimi)...
Ovaj ko Džon Vejn. Jes, hoću drink. Baš bi
mi dobro došao jedan drink.
MERIMA:
Oprostite, gospodine, ovaj hoću reči druže, treba nam vaša pmoć. Mi smo se izgubili.
GUNĐALO: Pa niste djeca da se izgubite?
MERIMA: Nismo,
ali znate...
PERO: Uh,
napokon neko naš. Lijepi moj Vuk Karadžić.
LALA: Mala, sasvim mala greškica, mladi
čovječe. Nije to Vuk Karadžić, to ti je
naš komšija gosn Gunđalo.
PERO (rukuju se): Milo mi je, ja sam Petar
Petrović...
DIK: NJegoš?
PERO: Jok
Njegoš, Pero. Petar Petrović Pero, VKV kondukter u...
MERIMA: ...
Znate mi smo, to jest on je dobio stan, tu negdje u ovoj zgradurini, valjda, a ne znamo koji je.
GUNĐALO: Kako to, valjda dobili stan?
Jeste li ga dobili ili niste?
MERIMA: On je
dobio stan, a ja ću se udati za njega.
GUNĐALO: Za stan?!
MERIMA: Ma ne
za stan. Udaću se za Omera, mog Omera.
GUNĐALO: A ko ti je sad taj Omer?
PERO: Ja, ja sam Omer, to jest Pero.
GUNĐALO: Dobro, jesi li ti Omer ili Pero?
DIK: Ili Njegoš?
MERIMA: Moj
Omer je Pero, a NJegoš
je napisao “Gorski vijenac”! To
sam učila u školi.
GUNĐALO: E sad ja moram da popijem jedan
drink. Lalo, ti uvijek sve razumiješ, e ajd sad
ovo rastumači
LALA: Pa šta ima tu da se tumači kad je
sve ko lebac. Drug Pera, naš budući komšija, izgleda
je Omer ovoj lepoj devojci.
GUNĐALO: NJoj Omer, a šta je sebi?
PERO: Sebi sam
Pero, šta bih drugo bio?
LALA: Jest, jesam vam lepo reko?!
GUNĐALO: Dobro Omer-Pero, ako si ti njoj Omer, onda ona
mora da je Merima, pa predstava može
da počne.
MERIMA: Pa ja
i jesam Merima, al predstava ne može da počne,
nismo još postavili ni mizanscen.
LALA: Je l vidite, komšija Gunđalo, kako
je sve to sada lepo jasno?
GUNĐALO: Šta to nisu postavili?
LALA: Nisu postavili mizanscen, a to vam
nije topli pod, samo da znate. Mizanscen vam je
stručni naziv za kretanje glumaca po pozornici.
DIK: O, pa to je bjutiful! Pozornica,
gluma, Brodvej.
MERIMA (počastvovano i stidljivo): Ma ne, kakav Brodvej?
Mi to onako, tu za našu publiku.
GUNĐALO: Za publiku tražite stan?
PERO: Ne, stan
je za nas, to jest ja sam ga dobio od svog preduzeća.
GUNĐALO: A gdje vam je stan?
PERO: Ne
znamo.
GUNĐALO: Ne znate?
PERO: Znamo,
to jest, ne znamo.
GUNĐALO: Opet ću morati jedan drink.
PERO (vadi Odluku i ključeve): Evo, vidite to
je tu.
LALA: Dajte da ja vidim... (čita, klima glavom i važno)... Pa da,
jasno je, vi ste naše komšije.
PERO:
Izvinite, ali nama nije jasno,
LALA: Pa kako da nije kad tu sve lepo
piše?! Vidite li?
PERO: Ne
vidim.
LALA: Pa evo, gledajte. Tu vam lepo
piše: Lamela C, 12 a kroz 36 L.
PERO: Jest, to
vidim. Tačno: Lamela C, 12 a kroz 36 L, ali
ja tu opet ne vidim stan.
LALA: E, pa polako, polako. E što ti je
današnja mladež. Oni bi u papiru da vide stan. Prvo
treba lepo da otključate vrata, upalite svetlo i onda ga gledajte.
PERO: A koja
vrata da otključam?
LALA: Pa vrata svog stana, nećete,
valjda, vrata mog stana, pa da vas moja
Juliška pojuri?!
GUNĐALO (vadi iz džepa neke karte): Čekajte da vidimo. Evo ga, naselje
Podvode.
LALA: Šta će mu Podvode, ovo je naselje
Lokve?
GUNĐALO: E, nije, komšija Lalo, nije
tako. Jeste li vi predsjednik Mjesne zajednice ili ja?
LALA: Vi ste, nije da niste, ali mislim
da grešite.
GUNĐALO: Naselje Lokve je iznad ceste
koja vodi za naselje Panjevi...
LALA: ... Sto metara?!
GUNĐALO: Jeste, sto metara, pa šta? A
ovo naselje, naselje Podvode. je ispod te ceste. Dakle, naša zgrada je u Podvodama.
LALA: Jeste, ovo je Lamela C, a Lamela B
je u Panjevima...
GUNĐALO:
Ne, nego je Lamela B u Lokvama, a krilo D Lamele C je u Panjevima.
LALA: Pa kako kad je Lamela C u
Podvodama?
GUNĐALO: Tako, lijepo, jer krilo D
Lamela C prelazi preko ceste koja vodi za naselje Panjevi.
PERO: Dobro, a
gdje je moj stan?
LALA: Polako, mladiću, polako... (Gunđalu)... Naselje Panjevi, naselje
Panjevi i naselje Lokve ne
pripadaju našoj Mjesnoj zajednici.
GUNĐALO: Naravno da ne pripadaju.
LALA: Onda, komšija, vi niste njima
predsjednik Mjesne zajednice.
GUNĐALO: Naravno da nisam, hvala Bogu.
Idemo dalje... (Peri).... Kako ono
bijaše adresa?
PERO: Lamela
C, 12 A kroz 36 L.
GUNĐALO: Polako, polako, kud si zapeo,
ko june u telefonsku govornicu. Dakle, Lamela C...
(okreće kartu)... da vidimo, aha, evo
je, tu je. Evo, Lamela C se proteže od Ibrine
brijačnice pa sve do Simine mesnice. E, a kako dalje?
PERO: Lamela
C, 12 A.
GUNĐALO: 12 a., veliš? Dobro, da
vidim... 9 A, 9 B, 9 C... tako, 10 C, a 11? Gdje je 11?
PERO: Ali nama
treba 12, a ne 11. 12 A.
GUNĐALO: Tebi treba 12?! Briga tebe što
u mojoj Mjesnoj zajednici fale 3 ulaza. Tebi treba
12 i tačka.
DIK: Vi biste preko noći da postanete
Amerikanci, a gubite ulaze kao kauboj goveda.
PERO (sav sretan): Evo ga, evo! Našao sam ga!
Evo, tu piše 12 A!
GUNĐALO: Jeste, ali je to Lamela B u
Lokvama.
MERIMA: Pa
možemo mi i tamo.
LALA: E, ne može tamo. Tamo već stanuju
neki ljudi. Vi, komšije, morate u svoj stan, a ne
u tuđi.
PERO: Lamela
C, 12 A.Tu je. To je ulaz odmah kraj kafića “Desni bek”!
LALA: To je kafić onog desnog beka što
je došao u naš tim iz Druge lige?
GUNĐALO: Jeste. Vele mladi talentovani
fudbaler, kad ono njemu blizu 4 banke. Dobio stan
i lovu, igrao godinu dana i otvorio kafić.
LALA: A kopačke o klin, a?
PERO: Jeste,
pa sada tražimo drugog desnog beka.
LALA: Pa zar u našem gradu nema momaka
koji tako lepo pikaju loptu?
GUNĐALO: Ima, nije da nema, ali drugovi
iz uprave kluba glume saveznog selektora. Danas
je moderno kupovati igrače, a ne odgajati ih u vlastitom podmlatku.
PERO: Pa šta
će nam, onda, podmladak, džaba pare bacamo?!
LALA: E, podmladak treba kako bi mogli
drugima prodavati naše talentovane igrače, pa to je bar jasno ko lebac.
MERIMA: A naš
stan?
LALA: Pa evo, našli smo ga. Idite u
Lamelu C, 12 A, kraj kafića “Desni bek”!
MERIMA (srećna): Znači, ušli smo u pravi ulaz?!
LALA: Pa jeste, komšija Gunđalo, dete je
u pravu. Ovaj stan je u Lameli C, 12 A, ali ovo je... Koji beše broj stana?
SUZI: Idem da vidim na vratima... (ode).
4. Pojava
Pređašnji, bez
SUZI
DIK: Hajde, frends. Dok ona to luk, da
mi malo drink. Old viski, dobar viski. Živjeli!
PERO: Svaka
čast ovom old viskiju, ali rakija je bolji drink.
LALA: Zašto, bogamu, ovo ovoliko
iskomplikovaše? Te lamela ova, te lamela
ona, kada su lepo mogli, kao i do
sada, ulica ta i ta, broj ulaza kroz broj stana i fertik.
GUNĐALO: Što jednostavno, kad može
komplikovano?
5. Pojava
SUZI i
pređašnji
SUZI (ulazi žurno): Tamo piše DIMITRIJE STANDARDIĆ, to je moj muž, LC, 12A kroz 35D.
PERO: Šta mu
je sad to?
LALA: Pa lepo, brate. To mu je: Lamela
C, 12 A kroz 36. D. Znači ovo je D, a gde li je L? I to još 36. D?
DIK: To D znači drink!
GUNĐALO: Onda ono L znači lokati!
LALA: Sad sam se setio: D znači desno, a
L levo!
GUNĐALO: Tako je, pa ako je 35. D -
desno, onda je...
S V I : 36. L - lijevo (levo).
MERIMA (srećna): Znači, tu smo!?
LALA:
Ne tu, nego preko puta. Vrata preko puta ovih vrata, drage naše komšije iliti susedi.
MERIMA (srećna): Jao, Pero, idemo!
PERO: E, pa komšije hvala vam, velika vam hvala na
pomoći... doviđenja!
GUNĐALO: Doviđenja i zapamtite, ja sam
predsjednik Mjesne zajednice, pa ako vam šta bude
trebalo, potražite me!
SUZI: Dođite Merima na kaficu.
DIK: Dođite, mister Njegoš, na drink.
PERO: Nije
Njegoš, Pero. Petar Petrović Pero...
MERIMA: Ajd,
Omere, pusti sad to, žurimo!
6. Pojava
DIK, SUZI,
GUNĐALO i LALA
DIK: Volim kada su mladi ljudi ovako
hepi. A ovo dvoje su veri hepi.
GUNĐALO: Bio bi i ti hepi da si tek sada
dobio stan i da si se tek oženio. Da znaš samo kako
je teško biti podstanar.
LALA: Mladi, sretni ljudi, to je naša
budućnost.
GUNĐALO: Moja Persa i ja smo bili sretni
20 godina.
LALA: A onda?
GUNĐALO: Onda smo se vjenčali.
LALA: Ajte, molim vas lepo, komšija
Gunđalo, pa njima će bar biti lepo. Dva mlada ptića u svom gnezdu. Pa šta ima lepše od toga?
GUNĐALO: Jeste, a kada ta dva mlada
sretna tića vide kolika je kirija, pa struja, pa grijeanje, telefon, TV, garderoba, prehrana... Za čas će ta
naša dva mlada tića da budu
očerupana.
LALA: E, pa nije baš sve tako crno.
GUNĐALO: Nije, ima i crnje: a namještaj,
a šporet, a posuđe? Odakle im?
LALA: Pa čovek je davno izmislio kredit.
GUNĐALO: Jeste kredit, postoje i
krediti, a odakle im pare za učešće?
LALA: Pa ne moraju imati pare za učešće.
Dignu, lepo, dva kredita u istoj
prodavnici, a jedan im služi kao
učešće za oba, a za drugi kupe
najpotrebnije.
GUNĐALO: Hljeba i soli. Lako je to, nije
nego, pa zviz dvije rate i to kolike?!
SUZI: Pa šta će im krediti. Neka sve
lijepo kupe za dolare, kao mi, zar ne?
GUNĐALO: Jeste, kad bi dolari nicali ko
trnjine.
7. Pojava
PERO, MERIMA i pređašnji
GUNĐALO (kada ponovo uđu ovo dvoje): Šta je sada, nema stana?
PERO: Ima
stana al nema ključa.
LALA: Pa gde vam je ključ, maločas ste
ga imali?
PERO: Evo
ključa, al nije za onu bravu?
GUNĐALO: Nije, nego ona brava nije za
ona vrata.
PERO: Kako to?
GUNĐALO: Padobranac.
MERIMA: Kakav
sad crni padobranac?
GUNĐALO: Nije crni nego riđi padobranac. Znao sam.
LALA: Šta ste to znali, komšija?
GUNĐALO: Onaj konobar kod “Desnog beka”
, to jest lijevi half.
PERO: Kakav
bek, kakav half?! Nije ovo nogometna utakmica, nego potraga za mojim stanom, koji
mi je dodijelio zbor radnih ljudi Gradskog saobraćajnog preduzeća “NNNT” ili što znači “Nikada nikome nije
tijesno” a OOUR-a “Sredina naprijed”!
LALA: Znači, onaj half se uselio
bespravno?
GUNĐALO: Da. On.
LALA: I vi ste to znali?
GUNĐALO: Da, znao sam.
LALA: Pa kako, pobogu vi kao predsednik
Mesne zajednice, niste ništa preduzeli da ga u tome
sprečite?
GUNĐALO: Ne, nisam mogao. Ja sam tu
nemoćan, sve dok predsjednik kućnog savjeta ili preduzeće vlasnik stana ne podnese prijavu.
DIK: A šerif?
LALA: Kakav šerif?
DIK: Pa ima, valjda, nekakav predstavnik
zakona?
GUNĐALO: Ima, nije da nema, ali oni mogu
iseliti tog padobranca tek kad dobiju
nalog za iseljenje iz
Skupštine opštine, to jest kad u Sudu riješe i dokažu da je to useljenje stvarno bespravno.
PERO (za sebe): Crkni
magarče dok trava naraste.
DIK: A mi? Što stojimo? Izbacimo ga mi.
GUNĐALO: Nemamo pravo. Ne možemo mi da
budemo država u državi. Vlast je vlast i nju
se mora poštivati.
LALA: I čekati.
GUNĐALO: Jest, i čekati.
LALA: Pa dobro, ko je ovde predsednik
Kućnog saveta?
GUNĐALO: Niko.
LALA: Kako, niko?
GUNĐALO: Pa lijepo. Zgrada se tek
useljava i izbor će se izvršiti tek kada se svi stanari usele.
PERO: A neke
Radne organizacije još nisu ni podijelile stanove.
MERIMA (razočarano): Idemo, Pero. Laka vam noć.
PERO: Laku noć
i oprostite zbog ovoga.
****************************************************************
U laganom muzičkom intermecu se scena mijenja u drugi ambijent. To je
sada autobus. Pero sjedi na kondukterskom mjestu, a putnici ulaze, guraju se,
izlaze.
****************************************************************
T R E Ć A S L I K A
1. pojava
PERO, potom LALA
PERO: Idemo
dalje, ko je bez karte?... Hajte malo naprijed, pogurajte te ispred sebe. Sredina, molimvas malo naprijed!... (naplaćuje karte)... 45. Imate li 5 sitno? Ostaću vam dužan. Hvala. 45. Imate li 5
sitno? Hvala. Idemo dalje. Dokle ćete vi? Jednu cijelu? U redu, 45. Imate li 5 sitno? Hvala, izvolite
kusur!... A ti, gdje ćeš ti? Dobro, 36...
(broji sitan novac)... Kao da si pred
kinom sakupio, sve sama sića. U redu, hajde
naprijed... (viče šoferu)... Ima
izaći na slijedećoj stanici!... Idemo, sredina naprijed!...
LALA: Dobar
dan, nesuđeni komšija, kako ste?
PERO: Hvala na
pitanju, komšija Lalo, može se, može!
LALA: A šta ste
rešili za stan?
PERO: Pa ide
nekako. Još kucam.
LALA: Gde
kucate?
PERO: Kucam i
klanjam se. Svima redom. Šalju me u opštini od jednih vrata do drugih. Svi mi kažu: Druže Pero, vi ste potpuno u pravu i vi morate dobiti taj
stan, ali morate ići kod tog i tog,
a onda mi opet taj i taj kaže isto i šalje me do onog i onog.
LALA: Pa jeste li išli u SIZ za stanovanje?
PERO: Jesam,
ali tamo mi vele da mi ne mogu dati stan, iako imam na njega rješenje, dok se stan ne isprazni. Vele, ne mogu mi
dati stan u kojem već neko stanuje.
LALA: Pa jeste,
tako je.
PERO: A u
preduzeću mi kažu: Mi smo tebi dali stan, pa ga ti sada dalje ganjaj.
LALA: Pa jeste, nemaju
oni svoju miliciju.
PERO: Bio sam
i u miliciji. Vele mi: Ne brinite, druže Pero, čim stigne nalog za iseljenje, taj će letjeti napolje.
LALA: Pa jeste,
ne mogu ljudi bez naloga nekog da iseljavaju.
PERO: A nalog
će im dati oni u opštini čim na zahtjev mog preduzeća oni u SIZ-u konstatuju da je stan nasilno i
bespravno useljen i o tome pismeno obavijeste službu u opštini.
LALA: E, pa
onda je sve u redu. Vidite kako to lepo i brzo ide?
PERO: Pa
jeste, brzo, nije da nije. Prošla su već 3 mjeseca od one noći kada sam htio useliti u svoj stan.
LALA: Samo hrabro,
mladiću i budite ladni. Ruka pravde jeste spora,
ali je dovoljno dugačka da
svakoga ščepa za vrat. Doviđenja, komšija.
PERO:
Doviđenja, druže Lalo... (Lala ode)...
Idemo dalje, ko je ovdje novi?...
Pazi molim te, Lala mi nije
platio kartu.
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermecu scena se lagano mijenja u drugi ambijent. Sada je to
lift.
****************************************************************
Č E T V R T A S L I K A
1. Pojava
MERIMA,
potom DIREKTOR
MERIMA
(ulazi u lift, zatvaraju se vrata
automatski, pritišće dugme i lift kreće; par spratova
dalje lift se zaustavlja i u njega ulazi Direktor, pritišće i on dugme):
Dobar dan, druže direktore. Kako ste?
DIREKTOR:
Dobar ti dan, Merima. Dobro sam, a ti?
MERIMA: Pa
znate već kako se osećaju mlade djevojke u proljeće?!
DIREKTOR: A,
vrbopuc, znam ja to veoma dobro. Proljeće olakšava garderobu i... (gleda u njen dekolte)... otvara nove
vidike za naše stare oči.
MERIMA: Ma
kakvi stare oči, druže direktore. Nisu vaše oči još stare.
DIREKTOR: Pa i
nisi, mogu ti reći. Čovjek je star onoliko koliko se osjeća starim... (ulazi neki
službenik i dio puta, sve dok on ne izađe
oni šute)... A kuda si se to ti uputila? Da,
možda, ne tražiš posao?
MERIMA:
Uputila sam se i do vas i do vaše pravne službe.
DIREKTOR: Čuj,
ako ti treba posao, nije ti potrebna pravna služba. Ni pravna služba ni biro za zapošljavanje. Dođi do mene. Nešto ćemo popiti i naći mogućnosti za
tvoje zaposlenje.
MERIMA: Pa zar
može i bez biroa?
DIREKTOR:
Može, kako da ne. Čovjek prvo napravi rupe u Zakonu, pa onda Zakon. Kao kada
zidaš kuću pa ostavljaš rupe za dimnjak,
prozore i vrata.
MERIMA: Ne
razumijem.
DIREKTOR:
Vidiš, ali to ovako, među nama. Nemoj da ide dalje. To za tvoje dobro. Po Zakonu
mi imamo pravo da bez konkursa zaposlimo osobu na određeno vrijeme od 2 mjeseca, zbog potrebe i prirode posla.
Potom još na 2, pa još na 2. Znači ukupno 6 mjeseci
staža na tim poslovima. Nakon toga raspišemo konkurs i tražimo osobu sa 6 mjeseci staža na tim poslovima. I pošto obično
niko nema na top-listi u birou sa tim uslovima,
zaposlimo, naravno, tebe, pa ma kako stajala daleko na listi nezaposlenih, zar ne?... (ponavlja se scena sa službenikom; direktor je malo ljut)... Evo
gdje mi gubimo. Vozikaju se ljudi liftom.
Mrsko im desetak stepenika preći, pa trk u lift. A oni silni šoferi, kondukteri i majstori na održavanju vozila
danima čekaju da im ovakvi
obračunaju krvavo zarađene plate, a ovi se vozikaju liftom, đa gore-đa dolje.
MERIMA: Nije u
pitanju moje zaposlenje. Imam još par ispita na fakultetu, pa kada to završim onda ću vas potražiti. Sada mi nešto
drugo treba.
DIREKTOR: Samo
reci, slatka djevojčice. Kako ono kaže naš narod:
Sve se može kad se dvoje slože.
Istina, nije lift za takve razgovore, ima i ljepših mjesta, zar ne?
MERIMA: Ne
znam da li ste u moći da riješite ovaj moj problem.
DIREKTOR: Nema
problema koji ja ne mogu riješiti, samo ako je u mom domenu.
MERIMA: Pa evo
o čemu se radi. Vi onomad, prije 3 mjeseca dadoste mom vjereniku Peri stan, ali je taj stan bio već
bespravno useljen.
DIREKTOR (malo zbunjeno): A, to je onaj moj
kondukter na međugradu. Da, znam ga, znam.
Znam i za taj problem... Pa, vidiš dušo, to je malo komplikovana stvar, više nego što na prvi pogled izgleda. U
pitanju su viši interesi opštine. Taj što je bespravno
uselio u stan to, u stvari, i nije on uradio. NJemu su rekli da se useli, da ne
kisne džaba čovjek, dok se ne nađe neko
dugotrajnije rješenje. Shvataš?
MERIMA: Ne.
DIREKTOR: On
nas je, taj lijevi half, održao u zonskoj ligi i mi smo mu dužni obezbijediti nužni smještaj.
MERIMA: A ja i
moj Pero? To što je njemu nužni smještaj to je za nas palača. Niste fer. Grad kao ne može bez tog vašeg lijevog
fudbalera, a bez konduktera može?! To stvarno
nije pošteno.
DIREKTOR: Ne
budi sebična. Biro je pun mladih ljudi koji jedva čekaju za zaposlenje, pa makar to bilo i konduktersko mjesto,
ali, moraš priznati, ni jednog fudbalera nema na
birou da čeka zaposlenje.
MERIMA: Pa i
nema, kada ste ih već sve zaposlili i dali im stanove.
DIREKTOR (lift se yaustavlja, vrata se otvaraju):
Oprosti, sada se sjetih, imam jedan hitan sastanak,
koji će, bogami, potrajati. Dođi jedan dan do mene, iza nedelje, pa ćemo vidjeti šta se sve tu može uraditi...
Doviđenja.
2. Pojava
MERIMA i SLUŽBENICA
SLUŽBENICA
(kada uđe u lift): Oprostite, da li
idete gore ili dolje?
MERIMA: Do
sada sam išla gore, a sada, izgleda, samo dole.
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermesu scena se mijenja u drugi ambijent. Sada je to kafić.
Za šankom stoje Pero i Gunđalo.
****************************************************************
P E T A S L I K A
1. Pojava
PERO I GUNĐALO
PERO (pijano): Sve ti je to, dragi moj komšija
Gunđalo, prava pravcijata i
stoprocentna mućka. Vrte me u
krug kao mečku na lancu, kao
budalu, a onaj se guzonja izležava u
mom stanu i gleda kroz moje prozore na ovaj divni ogavni grad.
GUNĐALO (pijano): I ne samo da se izležava, nego
je od stana napravio pravi pravcati kupleraj.
Tu se skupljaju i muškinje i ženskinje,
a muzika tandara li tandara po cijelu
noć. Evo, sinoć. Sinoć nisam ni oka sklopio od njihove vriske i dreke, a ja sam
ti, znaš, u Lameli C, ali krilo D.
PERO: Tačno mi
dođe da tu lamelu i sva njena krila pošaljem nebu pod oblake, dovde mi je već došlo, majke mi.
GUNĐALO: Znaš,
bratac, šta sam te ja htjeo još onomad pitati. Kako si ti mogao dobiti ključeve
od stana, a nisi primio stan?
PERO (osvrće se i povjerljivo): To je tajna,
znaš?! Nemoj nikome da bi rekao!
GUNĐALO (povjerljivo): Ne okusio kapljice ako se
izlajem!
PERO: U SIZ-u
mi radi kum, a kum nije dugme, pa da ga tako lako izgubiš. Zbog njega treba da ćutiš o ovome.
GUNĐALO:
Dabogda se ne pomjerio odavde!
PERO: U
stvari, ja sam njemu bio kum, ali to je svejedno. Kumovi smo, to je važno, zar ne?! Bio sam mu kum kad se vjenčavao sa
onom prvom, odnosno trećom ženom.
GUNĐALO: Kako prvom,
pa trećom? Koliko je on to imao žena.
PERO: Pa
dvije, koliko će imati?
GUNĐALO: Ne
razumijem, hajd, živjeli.
PERO: Živjeli,
komšija Gunđalo, živjeli. E, vidiš, prvo je bio oženio svoju prvu žen, je l tako. Pa ju je onda otjerao zbog one pjevaljke, to jest, njegove druge žene. A
kada ga je ona opeljušila i
zbrisala sa onim muzikašem, to jest bubnjarem, on je lijepo vratio svoju prvu ženu, pa mu je to onda,
je l sada treća žena.
GUNĐALO: Ta
treća žena?
PERO: Jest.
GUNĐALO: Aha!
Ona mu je sada treća žena, jer dok mu je bila prva nije mu valjala.
PERO: Valjala
je ona, ali mu je bila bolja druga žena, to jest ta pjevaljka. A sad je opet sa prvom,
to jest sa trećom, jer druge više nema. Razumiješ?
GUNĐALO: ...
Živjeli!
PERO:
Živjeli!... E, vidiš, i on i ja smo mislili da će sve biti u redu, to sa
stanom, pa mi je on, iako nije smio, dao
ključeve od stana, da se ja
uselim, kako se ne bi neko bespravno
uselio. Shvataš?
GUNĐALO (malo razmišlja-ne shvata): Živjeli!
PERO: Jedino
mi žao što me mati rodi sa dvije lijeve noge, pa ni loptu šutati ne znam. Kako bi lijepo bilo da sam ti ja nekakav half
ili centarfor, a?
GUNĐALO: I ja
sam ti, drugar moj, iste sreće. Ja kada bih na leđa pao, trepavicu bih išćašio ili slomio, takav sam ti ja.
PERO: A kako
smo se Merima i ja radovali tom stanu! Sjećam se one noći: snijeg, zima, a meni
ključevi od toplog stana u džepu. Merimi su oči sijale ko svitle baje u noći.
GUNĐALO: Mene
je moj ćaća oženio. Veli, dobra je i vrijedna, znam joj mater. A ono ispade sve naopako. Ona hoće da komanduje, nju
da se pita. A kod mene nije tako. Šta
ja odlučim tako mora biti, pa makar se ni kozom ne oralo.
PERO:Radost
nam je bila kratkog vijeka. Onaj se riđokosi prije uvalio u naš stan. Sada on sjedi
na mojoj VC šolji.
GUNĐALO: Nije
imao pravo.
PERO: Nije,
jakako da nije. To je moje.
GUNĐALO: Šta
tvoje?
PERO: Kako
šta, pa stan. Moj i Merimin stan, onaj što mi ga je dao moj OOUR.
GUNĐALO: Ma ko
te pita za stan? Ja velim da nije imao pravo moj otac kada me je oženio. Meni je bilo 20 godina. Da je po
pravdi trebao sam sam sebi da izaberem ženu,
a ne on. Treba svako sebi da bira ženu, zar ne?
PERO: Ma briga
mene za tvoju ženu, ja hoću svoj stan. Vratite mi moj stan!
GUNĐALO: Neka
ti ga vrati ko ti ga je i uzeo. To je najpoštenije. Svi treba da vrate ono što su dužni. I moj otac treba nju da
vrati.
PERO: U pravu
si, to je pošteno. Ti reci tvom ocuda tvoju ženu vrati u planinu, a ja ću reći riđokosom da meni vrati moj stan.
GUNĐALO: To je
utopija. Niti će moj stari vratiti moju ženu, niti će tebi riđokosom da vrati tvoj stan.
PERO: E, onda
ću ja njemu slomiti nogu, pa više neće biti half, nego falš. Hajd, živjeli!... Konobar, daj nam još dvije duple, to
nam je pravi doping za akciju koja slijedi.
GUNĐALO: Onda
bih ja svojoj ženi trebao slomiti jezik, pa onda njih dvoje mogu pod ruku pa s bismilom u vražiju mater!
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermesu scena se mijenja u prvu sliku.
****************************************************************
Š E S T A S L I K A
Lijepo
ljetno veče puno šetača. Grupa mladića i djevojaka u pozadini pjevaju uz
gitaru, a na klupi, naprijed, desno pod svjetiljkom sjedi Merima i pogleda u
sat.
1. Pojava
MERIMA i CIGANKA
MERIMA: E, Pero, Pero, Što li kasniš? Pa
uvijek si do sada ti mene čekao, a ne ja
tebe.
CIGANKA (prilazi joj): Oćeš li da ti gatam, sudbinu da ti proričem? Sve ću
da ti pogodim i u kartu sreću vidim,
sam da mi platiš koju paru?
MERIMA: Izgatano je, izgleda, meni sve.
CIGANKA: Nem da si tužna. Ću da ti
pogledam u ove moje karte i sve ću ti kažem. Turi koju paru.
MERIMA: Hajde, gataj mi, kad si već
navalila. Ionako mi je čekati onog mog sreću.
CIGANKA: Evo, sve ću da ti kažem, daj
jednu cigaru.
MERIMA: Ne pušim.
CIGANKA: E, to je fino, ja da ti kažem.
Ne valja kad mlada žena puši... cigare. Mi Cigani, mi moramo, takav nam je život. sve nam ide kroz dim od cigare.
MERIMA: Hajde, gataj, baš da vidim šta
me čeka u životu.
CIGANKA: Ajde, duni u karte... A sada
turi koju paru... E, vidiš: u karte ti stoji da si mlada i tužna. Svima si dobra, samo sebi nisi, razumeš? I zadnje
parče hljeba ćeš podijeliti sa drugim,
razumeš? Imaš nekog na putu, u vojsci, inostranstvu ili u drugu kuću i od njega očekuješ pismo, ali
pismo ćeš dobiti i tu ćeš se mnogo obradovati,
razumeš? Imaš nekog sa slovo ME ili SE. Taj neko i ne zna da je u tvom srcu, razumeš, ali ćeš mu ti to
kasnije reći, razumeš? Čeka te neki put na koji češ otići i sve će ti se tamo lijepo dogoditi, razumeš?
MERIMA: Razumijem ja sve ali mi ništa
nisi određeno rekla.
CIGANKA: Sad ću da ti kažem... Turi koju
paru da djeci ljeba kupim...
Hvala, bog ti zdravlje dao... De
sada duni tu u karte i nešto poželi.
MERIMA: Evo, je l dobro?
CIGANKA: A ako ti se sjetim, da me nađeš
i da me častiš, je l važi?
MERIMA: I da znaš da hoću, ako mi se ta
želja ispuni.
CIGANKA: Ti čekaš nešto službeno od suda
ili od fakulteta, ako si student, razumeš? To pismo
ćeš brzo dobiti i bićeš srećna. Ti i još neko sa tobom će biti jako veseo, razumeš?
MERIMA: Razumijem, hvala.
CIGANKA: De, turi još koju paru, tebi za
sreću, nije za moju, de!
MERIMA: Dobro, evo ti i sada idi.
CIGANKA (odlazi): Hvala ti, sreća da te prati. Duša da ti se ugasi nikada,
hvala ti.
2. Pojava
MERIMA i PERO
MERIMA (skoči iznenađeno kada ugleda Peru da jedva ide sav u zavojima):
Pobogu, Pero, jesi li to ti? Šta to bi sa
tobom?
PERO: Šuti,
Merimice, ne pitaj.
MERIMA: Kako da te ne pitam, pa vidi na
šta ličiš. Jeste li se to autobusom prevrnuli? Ima li mrtvih?
PERO: Ma kakav
autobus? Mrtvih bi bilo da je nastavio onako da me bije.
MERIMA: Ko, Pero, dušo? Ko te tako
udesio?
PERO: Mogu ti
reći da je onaj lijevi half izabrao krivi sport. Trebao je da bude bokser. Vidi šta mi uradi, jao!
MERIMA: Pa gdje te je našao i što baš
tebe? Šta si mu uradio?
PERO:Nije on
mene našao nego ja njega.
MERIMA: Kako ti njega? Gdje si ga našao?
PERO: Otišao
sam kod njega u naš stan da ga izbacim iz našeg stana. Htio sam nogu da mu
slomim, da više ne može biti lijevi half, a vidi šta on meni uradi? Da ne dođe onaj komšija, Amerikanac Dimitrije, ovaj
bi me načisto ubio.
MERIMA: Pa ko te nagovori, crn mu obraz
bio?
PERO: To smo
se moj budući komšija Gunđalo i ja dogovorili: Ja ću otjerati riđokosog, a on svoju ženu. Ja ću riđokosom slomiti
nogu, a on svojoj ženi jezik.
MERIMA:Ma šta će on, smoto smotani? Ona
ga može u zubima nositi. Pitu s glave da mu pojede.
Uostalom jezik se i ne može slomiti. Kad si ti vidio da je neko slomio mišić?
PERO: Bogami
je ovaj meni sve polomio.
MERIMA: Ajmo, Pero dušo, da te odvedem
do tvoje sobe. Lijepo ćeš leći i
odmarati se. Tebe će tvoja
Merimica, Omere moj, lijepo njegovati i
lijećiti, vidjećeš.
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermesu scena se mijenja. Sada je to kancelarija direktora
GSP-a.
****************************************************************
S E D M A S L I K A
U
početku je Direktor sam u kancelariji.
Telefonira, a potom, u sred njegovog razgovora ulazi Merima.
1. Pojava
MERIMA i DIREKTOR
DIREKTOR: Slažem se, druže predsjedniče,
potpuno ste, kao i uvijek, u
pravu... Tako je... To sam i ja
htio da kažem... Ne, ne treba da brinete, druže predsjedniče, ja ću to već srediti... Slobodno se pouzdajte u
mene... Čujte, a ono što sam vas htio moliti, ono u vezi kredita “Zelenog plana” , sjećate li se?... Molim?...
Hvala, velika vam hvala... A,
naći ćemo se mi već negdje uz pečenu jagnjetinu i vlašički sir, ne brinite
se... (ulazi Merima)... Ja ću vas nazvati i blagovremeno vas informisati o svemu, druže predsjedniče... Da, da svakako...
Doviđenja, druže predsjedniče.
MERIMA: Oprostite, nisam htjela da vas
prekidam...
DIREKTOR: A, nema problema, draga
moja... Kako ono biješe?
MERIMA: Merima.
DIREKTOR: Da, da Merima. Oprosti, na
trenutak sam zaboravio. Znaš, imao sam važan poslovni
dogovor maločas, pa sam se na trenutak udaljio od stvarnosti.
MERIMA: Ne bih vam, zaista smetala, ali
mi je vaša pomoć stvarno neophodna.
DIREKTOR: Ti, Merimice, opet u
nevrijeme. Žurim, evo za nekoliko trenutaka mi počinje sjednica Poslovnog odbora, pa moram.
MERIMA: Mogu oni sačekati par minuta,
molim vas!
DIREKTOR: Čuj, hajde da se večeras
nađemo, pa ćemo skoknuti mojim kolima na neko tiho
i lijepo mjestašce, pa o svemu lijepo popričati, važi?
MERIMA: Ne mogu, ne želim ja to... Znam
ja kakvo je to vaše lijepo i tiho
mjestašce. Sobica nekog motela,
zar ne? Budite drug i saslušajte me par
minuta.
DIREKTOR: Ne, sada zaista ne mogu. Znam za tvoj problem i tu,
zaista ne mogu još ništa učiniti.
Moramo malo sačekati. Strpite se ti i taj
tvoj kondukter. Viši interesi su u pitanju.
MERIMA (zvoni telefon): Znam ja te vaše više interese. Sigurno nisu viši od
mojih. Sigurno neće ostati na
ovome. Znamo i mi da i nad popom ima
pop. Tražićemo svoja prava, ako treba i
do Ustavnog suda.
DIREKTOR: Samo izvolite, ali imajte na
umu da nema bezgrešnih ljudi, a za greške se gubi
i posao. Vaš bi dragi Pero lako mogao ostati bez posla. Grešku je lako svakome pronaći.
MERIMA (telefon i dalje zvoni): Ta prijetnja nas neće uplašiti.
DIREKTOR: Nije to, dijete drago, nikakva
prijetnja. Ne daj Bože. Ja samo
glasno razmišljam. Da sam na
vašem mjestu ja bih se strpio... (diže
slušalicu i dalje govori Merimi)...
Ako, pak, ipak prihvatite moj prijedlog od maločas, mi ćemo uz večeru pronaći
neko solomonsko rješenje, vjerujte mi... (u
slušalicu)... Molim, da ja sam... (obradovano)... O, to si ti, drugarčino
Dimitrije! Moj stari školski drug Dik Amerikanac.
Kako si? Ke nova?... Kakav problem, reci?!... Ko je koga napao? Lijevi half napao tvog komšiju? Kojeg komšiju?...
Pa Pero ti još nije komšija, ne znam da li
će ikada i biti... Znam, znam... Pa šta je tražio tamo?... Nije on zakon da
izbacuje ljude iz stana, šta on
ima s tim?... Znam da bi vi u Americi to tako uradili, ali ovo nije Amerika... Molim?... Čuj, stan i jeste
njegov a i nije... Mogao je njemu Radnički savjet
i Zbor radnih ljudi dati sto stanova, ali ovo je specifična situacija...
Molim?... Da, da, još me
interesuje onaj tvoj plac na moru za vikendicu, što pitaš?... (duža pauza
u kojoj često mijenja facu, trudeći se da ona to ne primijeti)... Čuj, Dik,
pa nije sada vrijeme da me ucjenjuješ...
Dobro, shvatio sam te... Vidjeću šta mogu uraditi...
Svakako, svakako... A ti ne žuri sa prodajom tog placa. Za koji dan sređujem neku kredu i imam još neke
financijske transakcije, pa se čujemo... Hoću,
hvala, zdravo.
MERIMA: Znači od vas ne mogu očekivati
pomoć?! Idem sad do advokata, pa dalje.
DIREKTOR: Možda si ipak malo požurila.
Sačekaj. Imam u planu još jednu varijantu, A kada
to sve sredimo dođeš mi tu dugo čekanu
večeru, je l važi?
MERIMA (obradovano): Važi. To će biti večera u našem stanu, a vi ćete,
druže direktore, sa svojom suprugom
biti naši gosti.
DIREKTOR (zvoni telefon, javi se): Molim?... Ej, čuj, ja sam upravo tebe htio zvati... Radi se o onom stanu za lijevog halfa.
To je bilo samo privremeno
rješenjenje. Ionako sam sada
potpuno slobodan i evo me kod tebe. Reci maloj da nam skuha kafice. Zdravo, stari, stižem... (Merimi)... Odoh. Oprosti i ne sekiraj se
više. Sve će biti u redu.
Pozdravi svog dragog mužića.
MERIMA: Budućeg muža.
DIREKTOR: Reci mu da je on kondukter u
autobusu, a ne izbacivač, Lijevom halfu je slomio
nogu, tako da ovaj neće moći ove sezone više da igra. Tužit ga ne možemo, jer prema tvrđenju očevidaca on je bio
napadnut, Doviđenja.
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermesu scena se mijenja. Sada je to kao i druga slika, stan Dik Amerikanca.
****************************************************************
O S M A S L I K A
1. Pojava
DIK, SUZI,
LALA i GUNĐALO
DIK: Jes, maj frends, jes. Tako se to
radi u big Amerika. Biznis. Đasting biznis i nating više. U Amerika nema Kućni savjet i to, ne. Ti meni prodaš ili daš
stan i on ic maj. No badi ne može useliti
u moj stan. Niko i nevad.
GUNĐALO: Drugo je Amerika.
LALA: Svaka čast Americi, ali Juga je
Juga.
DIK: Jes, o kej... o kej! Da nije Juga
bolja ja se ne bih ni vratio. O kej! Ali ovo za stan, to nije fajn.
LALA: E, tu ste, komšija Dik, potpuno u
pravu, znate. Zakon vam je svugde
kao zid, a svaki zid ima malo i
rupa, jelda? E, vidite, ljudi glavom gađaju, pa neko pogodi rupu, a neko, bogami i zid, jelda?
DIK: Sada će biti sve fajn. Sada je o
kej. no problems.
SUZI: Služite se, dragi gosti, samo se
služite. Zamezite.
LALA: E, ova vam je švargla furtum lepa.
Ali nije onakva ipak kakvu ja
spremam. Znate, to za švarglu,
čovek mora biti i umetnik...
GUNĐALO: Dobro, bolan Lalo, dosta više
sa tom tvojom švarglom. Švargla ko svaka švargla.
Meni je to sve isto. Ja ipak više volim pečenu jagnjetinu i krompir ispod sača, nego tu tvoju švarglu.
SUZI: Tu nam je švarglu poslala vaša
supruga, baš joj hvala. Dik darling, sipaj ljudima piće.
LALA: Može, može još malo tog old
viskija... I šta vele, gosn Dik, kada će naš komšija ipak doseliti tu u svoj stan?
DIK: Sada je o kej, za uan dej, tu dej,
brzo.
GUNĐALO: Dobro je da ste rekli da je
onaj fudbaler napao Peru, a ne obratno. Mogao je čovjek otići i u zatvor, ni za šta.
DIK: Pereo ic not gud borac. To nije
bila gut borba. Ja sam malo help Peri,
SUZI: Moj vam je Dik bio bokser. To se
vidi, zar ne.
LALA: Da, vidi se, vidi.
GUNĐALO (zvono na vratima, izlazi Suzi): Hajd, živjeli.
2. Pojava
PERO, MERIMA i pređašnji
MERIMA: Dobro
veče, oprostite što mi ovako kasno, ali nismo mogli ranije. Znate, morali smo doći da vam se zahvalimo.
DIK: O kej, o kej, sjedite.
GUNĐALO: Bujrum.
PERO: Hvala,
komšija, hvala.
LALA: Uuu, što vas je zdravo lepo udesio
onaj fudbaler?!
PERO: Pa
svašta je bilo, ali prolazi. Sve će proći.
GUNĐALO: Možda nije trebalo ići da se
tučete, opasan je to tip.
PERO: A vi,
komšija Gunđalo, kako ste vi prošli kod svoje žene? Jeste li joj slomili jezik?
GUNĐALO: Kakav jezik? O čemu vi to?
PERO: Zar se
ne sjećate?
GUNĐALO: Ne, mora da ste vi to nešto
lijepo sanjali.
LALA: Ta pustite ga, komšija. Gosn
Gunđalo, čim popije koju oma preti da će
svojoj lepšoj polovini uraditi ovo ili
ono, a kada dođe kući, podvije rep i uvuče se u krpe i spava do jutra.
GUNĐALO: Mezite vi, Lalo, tu vašu
švarglu i ostavite mene na miru. Ja nikada nikome ne prijetim.
DIK: I kada ćete useliti, mister Pero?
PERO: Eno,
onaj idiot upravo iseljava. Valjda su mu našli nekakav drugi prinudni smještaj.
GUNĐALO: Sumnjam, pošto više neće moći
da igra fudbal ove sezone, a slijedeće će neko
drugi biti predsjednik kluba, pa Boga pitaj koga će taj da dovede.
PERO: Samo da
ja uselim u svoj stan, pa mogu, ako hoće i Maradonu da dovedu.
GUNĐALO: Koji crni Maradona, neka oni
nama dovedu kakvog dobrog krojača za popravku
odijela i ostale, pogotovu dječije garderobe, ili neka otvore kakav ekspres restoran.
LALA: Pa i jedna privatna pekara bi
dobro došla, da se zdravo lepo najedemo dobrog leba, đevreka, zemički i pereca.
GUNĐALO: Jao, Lalo, ti samo misliš na
svoj drob.
LALA: A što ne? Još su stari Rimljani
tvrdili da sva pamet i zdravlje dolaze iz stomaka.
GUNĐALO: Ako je po tome, onda si ti
veoma pametan čovjek.
LALA (lupka se po stomaku): I jesam.
MERIMA: Što će
biti lijepo kada se uselimo pa nam dođete na sijelo.
I pjevat ćemo, kao one noći kada
ste vi ovdje lijepo pjevali, a mi vam onako bezobrazno banuli,
DIK: No bezobrazno. Ic o kej. Živjeli.
GUNĐALO: A tom direktoru, hoćete li
prodati onaj plac za vikendicu?
SUZI: Ih, kada smo mi taj plac prodali!
GUNĐALO (svi se smiju): Alal ti vjera, komšija, nek si mu ga složio!
DIK: Mrtav Indijanac je dobar Indijanac.
PERO: Volim
što ga njemu niste prodali, više nego da ste ga meni poklonili.
MERIMA: Idemo
li, Perice?
PERO: Da,
dušo, idemo... Znate, sada imam jedan neobično težak, ali lijep, zadatak. Idem da isprosim Merimu.
GUNĐALO: Sam pao, sam se ubio!
LALA: Zašto, komšija Gunđalo? Pa svako
ima pravo na svoju zabludu.
DIK: Hajde frends, po jedan dobar drink
za naše mladence!
GUNĐALO: Živjeli. Komšija Pero, popijte
koji dobar drink dok ste slobodni.
SUZI: Sloboda je pola zdravlja, što bi
rekao Marks.
DIK: E, darling Suzi, ti kad lupiš to je
big!
MERIMA: Eto,
izvinite, ali mi žurimo. Hajdemo, Pero, može stari zaspati, a nezgodan je kada se probudi.
PERO: Idemo
dušo, idemo. Doviđenja svima.
GUNĐALO: Pa Peri se baš i ne žuri, reklo
bi se.
LALA: Žurio ne žurio, mač sudbine mu
visi nad glavom.
DIK: O kej, frends! Gudbaj i gudlak... (ovi odu).
****************************************************************
U
laganom muzičkom intermesu scena se mijenja u drugi ambijent. Sada je to njihov novi stan. U skoro praznoj sobi se
nalaze 3 stolice, pune i prazne flaše piva, kanta sa ljepilom, četka i
mnoštvo rola sa tapetama. Skoro pola
zidova je većpoljepljeno tapetama. ****************************************************************
D E V E T
A S L I K A
1. Pojava
PERO i MERIMA
PERO (Pokušava sa klimave stolice da zalijepi
tapetu, a ona mu, kao, pomaže): Vidi je li ravno?
MERIMA: Lijevu
ruku malo gore, a desnu dole... Ne, ne tako, previše
je. De, sada obratno... Pazi, ne
ljuljaj se mnogo, slomićeš nam stolicu, a to je za sada sav naš namještaj.
PERO (padne i sav se umota i zalijepi u tapetu;
ljut je): E, jebi ga sad!
MERIMA: Jao,
Pero, da se nisi udario?!
PERO: Izgleda
da sam nešto slomio.
MERIMA: Jesi,
stolicu. Tek se kućimo, a ti nas već raskućavaš.
PERO: Ujutro
idemo do Simele, rekao mi je srediti kredu, pa da kupimo ono najpotrebnije.
MERIMA:
Kupićemo sve. Kupićemo, vidjela sam u izlogu, regal, sto, stolice i vitrinu od mahagonija. Vidjećeš, super je.
PERO: A sa
koliko nula se piše to super?
MERIMA: Nešto
malo više od 9o miliona.
PERO: Ma kojih
crnih 9o miliona? Odakle mi?
MERIMA: Pa
kredit, vele da je neograničen iznos.
PERO: I te
kako je ograničen, kao i ti. Pa moje 3 plate ne bi mogle da pokriju samo jednu ratu, a šta ćemo da jedemo, od čega da
živimo?
MERIMA: Kada
si me bario, obećavao si mi brda i doline, a ovamo ćeš mi kupiti dvije sećije i fijaker šporet. Da umrem od stida
kada mi dođu prijateljice.
PERO: E, pa
neće baš biti ni sećije, ali mahagonij ćeš i dalje gledati u izlogu, a sjedit
ćeš na jednoj običnijoj fotelji.
MERIMA: Dobro,
de, nećemo se sada, prvog dana nakon vjenčanja već svađat. Za to bar imamo vremena. Pred nama je slijedećih
sto godina života.
PERO: Stan je,
moraš priznati, super. Nije nam ga više mijenjati. Zato moramo pažljivo i ekonomično da ga namjestimo.
MERIMA: Ako
nas opet nekakav fudbaler i njihovi viši interesi ne najure.
PERO: Samo
preko mene mrtvog.
MERIMA:
Zaštitniče moj! Biće nam ovdje lijepo, vidjećeš. Ti si u pravu. Prvo ćemo namjestiti stan tako da imamo gdje spavati,
sjediti i jesti, a onda polako, vremenom ga
sve bolje i bolje uređivati. Ne žuri nam se. Eto i ja ću uskoro završiti
fakultet, zaposliti se, pa ću i ja dići
kredit. Onda ćemo kupiti televizor, frižider i tako to.
PERO: A, ne!
Televizor ćemo kupiti prvo.
MERIMA: Dobro,
dobro, nemoj da se ljutiš.
PERO: Ma
neljutim se. Samo kažem.
MERIMA: Joj,
još ne mogu da vjerujem da smo dobili svoj stan. Sve se bojim da će nam ga opet oduzeti.
PERO: Ne
sluti, jezik pregrizla.
MERIMA: Ima
nečeg podlog u direktorovim očima. Smiješak mu je bio nekako zloban.
PERO: Nek
pokuša samo nešto. Smiješak će mu biti smiješan i to skroz iza glave.
MERIMA: Joj,
Pero, nemoj da bi mu šta ružno rekao. Strpat će te u zatvor.
PERO: Ništa on
meni ne može. Šta mi može? Ko ga šiša? Sve ti je to, draga moja Merimice, pravi pravcati hinđubis.
MERIMA: E, to sam te htjela još ranije da pitam. Šta
je to hinđubis. Znam ovo naše narodno
značenje: nešto zbrkano, smušeno, ali šta stvarno znači?
PERO (izvještaćeno važno): Pa znate, jel,
ovaj, to vam je naša stara izvorna kovanica, sastavljena
iz više riječi, što bi u prevodu značilo odprilike ovako: HIN, što znači nešto hinduski iliti indijski, ĐU je
skračenica od đuskati ili igrati, a
rječica BIS znači još ili opet. Dakle
riječ HINđUBIS je staro indijsko kolo poput naše treske.
MERIMA (smije se): Ti si lud, mame mi! Joj, to
je super!
PERO: S tim
što to kolo igramo mi, a igramo ga onako kako oni odozgo sviraju.
MERIMA:To se
tebe ne tiče, ti i onako nemaš sluha i ne znaš da igraš kolo... (zvono na vratima)...
Čekaj da prvo vidim ko je sad to... (ode,
a on maže ljepilo po tapeti).
2. Pojava
SLUŽBENICA, PERO i MERIMA
MERIMA (ulaze): Pero, opet neki problem! Ova
drugarica je iz SIZ-a za stanovanje.
SLUŽBENICA:
Dobar dan, ja sam Esmeralda Mulahasanović, referent za stanove u Samoupravnoj interesnoj zajednici za stambene i komunalne poslove.
PERO: A, vi
ste ona koju zovu Esma Petljanac?
SLUŽBENICA:
Da, tako me zovu zlobnici, čisto nepravedno. Vele da ja uvijek nešto spetljam i smutim, iako to baš nije tako.
MERIMA:
Nemojte da se ljutite. LJudi ko ljudi, moraju nekome nešto prikrpiti, pa makar to bio i nadimak.
SLUŽBENICA:
Da, u pravu ste.
PERO: Ponudio
bih vas da sjednete, ali kao što vidite, stvarno nemate gdje. Hoćete li jedno pivo, ovako s nogu?
SLUŽBENICA:
Hvala, dok radim ne pijem. Ne pijem pivo.
MERIMA: Ni
kaficu vam nemam gdje skuhati. Znate, tek smo se uselili.
SLUŽBENICA:
Istina, malo ste požurili.
PERO: Ma kako
požurio, skoro pola godine ganjam stan i sad požurio.
MERIMA: Znate,
imali smo problem. Bio nam je neki tip provalio u stan. Jedva smo ga istjerali.
SLUŽBENICA:
U koji stan?
PERO: Pa u
ovaj naš, u koji bi drugi?!
MERIMA (Peri): Joj, Pero, ovo mi liči na nešto
ružno! Osjećam da se sprema neka oluja.
PERO (silazi sa stolice): Ni meni se ne dopada
ova hladna faca. Ne obećava na dobro.
SLUŽBENICA (službeno): Vama je poznata stara naša izreka: Ko radi taj i
griješi. Tako se potkrala i nama
jedna mala, malcijata greškica. Na vašem rješenju za stan smo greškom otkucali Lamela C, 12 A kroz 36 L. u
Podvodama, umjesto Lamela B, koja se nalazi u Panjevima. To je mala
greška za koju nam vjerovatno nećete zamjeriti...(on diže stolicu)... Šta to smjerate,
druže... Ja sam službeno lice, na dužnosti
sam. Vi nemate pravo, smirite se, da vam objasnim... (bježi na vrata)... Upooomoooć!
Ovo je luđak, ubiće me!
PERO (juri za
njom sa podignutom stolicom): Daću ja tebi i Lamela C, i Lamelu
B, i Podvode i Panjeve, i tebi i
tvojima... Majku li ti tvoju...
MERIMA (ide za
njima): Pero, dušo, smiri se! Pero, čekaj me, pazi šta radiš! Perooooo!
Z a
v j e
s a
Pozdrav draga moja dobri ljudi
OdgovoriIzbrišiJa sam gospodin Fred Peterson po imenu i ja davati kredite na kamatnu stopu od 3%.
Također dajem sve vrste kredita koje su možda čak i na pamet jer mi smo stvarni i legalno i radimo transakcija bez plaćanja unaprijed ..... Wow, ovo je velika prilika za vas da zgrabite svoj kredit sada u mojoj firmi, tako da možete započeti odgovarajuće posao, platiti račune, pobrinuti za vaš dom i rade druge dobre stvari s njim.
Ja sam covek od reci i ja mogu učiniti za vas ono što želite od mene čim odgovoriti na naše mailove ispravno.
Dakle, ako ste zainteresirani, a vi stvarno treba ovaj kredit, ja ću želim da nas kontaktirate na e-mail naše kompanije: fredpetersonworldloan@yahoo.com ili ako se osjećate kao osobno razgovarao sa mnom, morate me kontaktirati na moje lične e-mail: fred112.peterson@gmail.com ili također, imam i druge e-mail treba dati, a ti se kao elektronička pošta mene, tako da možemo početi posao zajedno, samo me e-pošte na: peterson.fred@yandex.com. A ako ste sumnjičavi o kompaniji i njihovih transakcija i misliš da oni nisu stvarni, samo nam dati poziv na +2348072074457, tako da možemo pobrinuti za bolje. I dodatak, morate znam da je ova firma je stvarna i legalno, pa evo je web stranica naše kompanije da budete sigurni da li ste u: http://chukwuoge9.wix.com/fredpetersonworldloan.
Moja firma nije centar za borbu ili da uvredi vjerovniku, a ako se desi da imate loš karakter i mislite da imate bogovi da mene ili moje radnika vrijeđati, mi ćemo osobno nazvati advokata i oni će donijeti te gdje god da ste, tako da ćete znati da je ova firma je stvarna i legalno.
Dakle dragi klijenti, ako ste sigurni u to što dodirivati nešto da uradi, a vi znate da je u redu, samo treba da popuni ovo gore, tako da možemo početi poslovanje na bolje note.
Imena:
Starost:
Mjesečni prihod:
Iznos kredita:
Trajanje kredita:
Svrha kredita:
Gdje ste čuli za nas:
Jeste li sigurni da ste spremni da rade s nama:
Regards kao i očekujem vaš zahtjev za kredit uskoro.
G. Peterson.
Tribute by TOTO, Toto - TOTO - TOTO - TOTO, TOTO
OdgovoriIzbrišiTribute by TOTO. TOTO, TOTO. oakley titanium glasses TOTO, TOTO. TOTO. TOTO. TOTO, TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. black titanium TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. ford fiesta titanium TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. titanium 6al4v TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. titanium exhaust tips TOTO. TOTO. TOTO. TOTO. TOTO.